Nacionalna

Asocijacija Ronilačkih Instruktora

 Srbije


ENGLISH

ARI

Krajem 1992. godine, u vreme raspada ex-Jugoslavije, grupa pojedinaca , ronilačkih entuzijasta koji su ostali u Beogradu i Srbiji, odlučila je da nastavi sa radom u ronjenju, kako bi ronjenje i u smanjenoj Jugoslaviji imalo svoj kontinuitet. Zajedno sa Savezom za Podvodne Aktivnosti i Sportskog Ribolova na Moru Crne Gore, SOPAS-om i klubovima iz Republike Srpske konstituisan je Ronilački Savez Jugoslavije, koji je 1993. godine i zvanično registrovan pod brojem 2/2 138/2-1993-02 u saveznom Ministarstvu pravde.

Predsednik Saveza je bio Slobodan Panić, a generalni sekretar Aleksandar Karjuk. Članovi Predsedništva bili su Milorad Đuknić, Tomislav Petrović, dr Miodrag Živković i Radiša Životić.

Među prvim zadacima RSJ-a bilo je učlanjenje u svetsku ronilačku organizaciju CMAS. Međutim i pored brojnih pokušaja uspostavljanja kontakta, uvek smo dobijali odgovor da to nije moguće jer je Jugoslavija pod embargom i sankcijama. Kada je bilo shvaćeno da sankcije važe i u sportu i da se CMAS odriče i ograđuje od Jugoslavije i njenih ronilaca, odlučili smo da se obratimo drugim svetskim i evropskim organizacijama i asocijacijama. Između ostalih obratili smo se i Evropskoj asocijaciji profesionalnih ronilačkih instruktora - CEDIP, koja sankcije nije primenjivala na sport i koja nam je pružila pomoć i podršku.

Po Statutu RSJ-a, pored ostalih radnih tela, postojao je i Komitet instruktora ronjenja, tačnije Asocijacija ronilačkih instruktora, čiji je prvi predsednik bio Slavko Bogdanović. Pošto je orijentacija CEDIP-a da sarađuje sa nacionalnim asocijacijama ronilačkih instruktora, došlo je do dogovora da Asocijacija ronilačkih instruktora RSJ treba odvojeno da bude učlanjena u CEDIP, što je 1996. godine i učinjeno. Ujedno je stvorena i skraćenica ARI. Zbog obimnosti poslova RSJ, ARI je preuzeo sve aktivnosti vezane za obuku ronilaca i instruktora.

U međuvremenu, 1995. i 1996. godine, napravljena su još dva nova Ronilačka saveza Jugoslavije, čime je počela borba, ne željom RSJ, oko mesta predsednika i nasleđa bivšeg Saveza ex-Jugoslavije. U takvoj situaciji, ARI se 1996. godine definitivno oformljuje kao Nacionalna asocijacija ronilačkih instruktora Jugoslavije, kasnije Srbije i Crne Gore. Pošto je bilo jasno da zajednica SCG neće opstati i funkcionisati, ARI je dogovorom osnivača registrovan na nivou Republike Srbije, gde je registrovana i danas. Novi predsednik ARI je Aleksandar Karjuk.

ARI je što kroz RSJ, a što samostalno, ostavila najveći trag u ronilaštvu Srbije, pa i Crne Gore. Naravno ne kroz priču i samohvaljenje već direktnim radom i rezultatima tog rada. Ti vidni rezultati su sledeći:

  • 58 obučenih instruktora M1

  • 3826 izdatih ronilačkih karneta

  • 98 licenciranih instruktora

  • ARI instruktori su organizovali 56 takmičenja u svim ronilačkim disciplinama

  • Osnivač i suorganizator beogradskog Festivala podvodnog filma

  • Ustanovljeni standardi ronjenja i pravila obuke za sve kategorije

  • Više od 100.000 sati utrošenih na poslove vezane za ronjenje

Prvobitna koncepcija, da ARI treba da okuplja sve instruktore svih svetskih asocijacija i da treba kroz interaktivno druženje da napravimo što kvalitetnije instruktore, nije zaživela u željenom obliku. Ali taj pristup ka ujedinjenju/saradnji, je i danas prisutan i pojedini instruktori pridaju puno značaja tom druženju, iako manji broj članova ne razume da ako je ARI, kao asocijacija, članica evropske asocijacije CEDIP, time su i svi članovi ARI članovi CEDIP, pa time i članovi iste asocijacije kao i ostali evropski članovi CEDIP.

ARI ima koncepciju da je svako ko ima dobru volju dobro došao i da se sve pozitivne akcije mogu zajednički sprovesti u delo.

Saša Karjuk
Beograd, april 2007.

 Copyright © 2009 Asocijacija Ronilačkih Instruktora
For problems or questions regarding this Web site contact ADMIN
Last updated: 24.04.2012.